Beranski lovac Filip Cikić, u razgovoru za naše novine, objašnjava šta je lov, koliko je teško baviti se ovom vještinom, a prenosi i svoja zanimljiva iskustva i neke interesantne i manje poznate lovačke priče. Filip je iz mjesta Polica, kraj Zagrađa, gdje lov, kao i na cijelom sjeveru države, predstavlja i tradiciju i gotovo način života.
– Lovom se bavim već pet godina, a najveći ulov do sada mi je divlja svinja težine 50 kilograma. Lov na divlje svinje je veoma izazovan i težak, ali svakako najteže je uloviti divojarca, obzirom da on živi u samim vrhovima planina – poručuje Cikić.
Ističe i da lovac prilikom odlaska u lov na divojarca mora biti izuzetno pripremljen, i psihički i fizički, a dobra oprema dodatno olakšava ulov.
– Lovac treba da ima maskirno odijelo, dobar karabin i dobar metak, a najpotrebnije je svakako da ima dobru poziciju. Lovac takođe mora biti toliko smiren da ne smije da šušne, pošto je divojarac vrlo oprezna životinja. U lov ne treba ići nikad radi kilograma mesa, jer je lov mnogo više od toga. Lov je jedan lijep vid druženja i razmjena iskustava – kazao je Cikić. Navodi da je jedna od najbitnijih karika u lovu dobro dresiran pas.
– Što se tiče pasa goniča, sa obukom se startuje od samog početka, odnosno dok je još štene. Ono se uči „na pucanj”, na domaće životinje, mada često ljudi probaju i na zeca, dok je dresura za lov na svinju sasvim druga priča. Veoma mali broj pasa postaje „svinjar” – navodi Cikić.
Kada je riječ o dresuri pasa za lov na divlje svinje ključno je naučiti ga da prvo traži trag, ali ova vrsta dresure zahtijeva dosta pažnje i strpljenja.
– Dešava se da tražimo čitav dan te da se, ako nema traga, vratimo se kući. Već drugi dan opet pratimo trag svinje, a često se dešava da kada naiđe na trag lisice ili srne, pas ostavi trag svinje i krene za tim tragovima. Psa odmah treba „grditi” i mora mu se staviti do znanja da to nije ono što se traži.
Bukvalno to su dani i dani treninga za svinju, mada to važi i za zeca. Moj prijatelj, Miodrag Dačević, često kaže „da bi se od jednog šteneta napravio šampion mora se pocijepati dva para čizama” – kazao je Cikić. On navodi da je po njegovom mišljenju najbolja rasa lovačkih pasa „Posavac” jer je najlakši za dresuru.
– Sve naše rase su zecari, ali mi lovci ih „preškolujemo”, odnosno dresiramo na divljač koju lovimo. „Balkanci” su najteži za dresuru, jer su tvrdoglavi i slabo slušaju – poručuje on.
Cikić se može pohvaliti svojim najvećim ulovom, a to je divlja svinja od 50 kilograma.
– Divlja svinja se lovi progonom ili na čeku, uz pomoć lovačkih pasa goniča ili hajkom: dok hajkači idu kroz šumu bacaju petarde, viču, a lovci su postavljeni na najbolje pozicije i čekaju. Veoma je važno da nema pucanja u mete u koje lovac nije siguran. Pucati se može samo kad se jasno vidi divljač, jer nerijetko se dešava da na terenu na kojem se lovi ima ljudi koji beru šumske plodove, ili jednostavno uživaju u prirodi. Ovako se preduprjeđuje mogućnost da dođe do ranjavanja, ili ne daj Bože ubistva – kazao je, između ostalog, Cikić. Pojašnjava i da se divlja svinja najčešće lovi karabinima.
– Svinja se lovi najviše karabinima, a odličan kalibar za ovu namjenu je 308 „wincester” 223, 7.62, a pored karabina lovi se i sačmaricama u kalibru 12, 16, 20, i lovi se jedinačnim projektilima. Često se ljudi pitaju da li treba uzeti položaru jednometku, bokericu ili petometku, međutim sve zavisi šta želite da ulovite. Jedna položara će biti dovoljna, a nijesam ljubitelj lova sa petometkom, jer smatram da to nije puška za lov.
Prosto nije poenta što više odstrijeliti, nego dati divljači šansu da se spasi. Sa jednometkom, položarom ili bokericom je viteškiji lov i po meni jednostavniji i ljepši. Ako sa bokericom lovite u gornjoj cijevi može biti kugla, dolje sačma, a sa petometkom ne možete birati sa kojim metkom ćete pucati – poručuje Cikić.
M.D.STOJANOVIĆ

---

Ako laže koza, ne laže rog
Cikić je podsjetio i na jednu, kako kaže istinitu, lovačku priču, o lovu na jednog divojarca bez roga, koja se često prepričava među lovcima, a njemu je prepričao lovac Božo Vučinić.
– To je malo čudna priča. Lovci su otišli da love van Albanskih prokletija, i u toku lova su se razdvojili. Kada su se ponovo susreli, pronašli su rog od divokoze ili divojarca, koji je očigledno bio star, pa mu se taj rog slomio i otpao u toku obilježavanja teritorije. Jedan od lovaca ga je uzeo sa namjerom da ga ponese kući, uz rečenicu, da će možda jednog dana da ga „stavi” na glavu ovom divojarcu. Poslije godinu i po dana, lovci su opet otišli na isti teren da love kada im je iskočio divojarac iznad jedne stijene. Lovci su bili na daljini od 150 metara, kada su uprkos riziku po svoj život, uspjeli da ga odstrijele. Lokacija stijene na kojoj je bio ovaj divojarac je bila takva, da mu se moglo prići sa tri strane, dok je sa četvrte bila ogormna litica. Lovci su bili šokirani kada su prišli odstrijeljenom divojarcu, jer je njegov životni vijek oko 20 godina. Ovaj divojarac je imao nekolko zuba u glavi, na lijevo oko je bio slijep, uvo mu je bilo rascijepano, a lijeva noga lomljena i tek zarasla, dok mu je dlaka bila skroz sijeda. Kad su se vratili iz lova na glavu su mu stavili rog koji su pronašli ranije, jer ako laže koza ne laže rog – zaključio je Cikić.